петак, 24. мај 2013.

Beograd i kraljica Evropa (Europa Regina)


Karta Evrope
Opicina de Kanestrisa
(XIV vek)
Prema grčkom predanju, Evropa je dobila ime po feničanskoj princezi koju je, preobražen u bika, oteo bog Zevs i odveo na ostrvo Krit. U srednjem veku prvi put je prikazana u obliku devojke na karti sveštenika Opicina de Kanestrisa (Opcinus de Canestris) izrađenoj u XIV veku za potrebe papskog dvora u Avinjonu. Evropa je na njoj predstavljala alegoriju "Majke Crkve, koja je skrenula sa pravog puta".


понедељак, 20. мај 2013.

Karta ženskog srca iz 1842. godine


Karta ženskog srca (1842)
Ova karta ženskog srca govori nam dosta o tome šta su umetnik i tadašnje društvo mislili o ženama. Ona u potpunosti odražava shvatanje ženstvenosti u devetnaestom veku. Natpis glasi: „Otvorena zemlja Ženskog Srca, sa prikazanim unutrašnjim komunikacijama, te pogodnostima i opasnostima za putnike koji u nju zađu.“ Prema ovoj mapi, Ljubav je u središtu ženskog srca, a sentimentalnost i način ispoljavanja osećanja (uključujući Zdrav Razum, Pronicljivost, Nadu, Entuzijazam i Platonsku ljubav) zauzimaju značajan deo čitave teritorije. Ovo područje osećajnosti odvojeno je od većih, prevrtljivih oblasti ženskog srca. Sebičnost i Koketerija predstavljaju opasnost, posebno za putnike džentlmene, i pokazuju da su sve žene u osnovi nepouzdane. Najveća područja – Želja da budu predmet obožavanja, Ljubav prema lepoj odeći i Sklonost ka razmetanju – takođe ukazuju na to da su žene, u suštini, površne i neozbiljne. Iako je na karti navedeno da ju je nacrtala „Jedna dama“, pre će biti da je proizvod mašte nekog muškarca.


недеља, 19. мај 2013.

Džordž Grifit - "Anđeo Revolucije" (1893)


Krajem XIX veka, Džordž Grifit (George Griffith), predstavnik engleske škole naučne fantastike, po popularnosti nije mnogo zaostajao za klasicima ovog žanra, poput Herberta Džordža Velsa ili Žil Verna, ali su danas njegova dela sasvim neopravdano potonula u zaborav.

Grifitov najpoznatiji roman svakako je "Anđeo Revolucije" (The Angel of the Revolution, 1893), u kome on ne samo što anticipira pronalazak braće Rajt, nego i pojavu prvu letećih mašina sa perciznošću stavlja u 1903. godinu. Međutim, u njegovoj viziji avion postaje oružje međunarodnih terorista (anarhista ili nihilista, koji su u to vreme harali Evropom) i oni uz pomoć svoje vazdušne flote uspevaju da uspostave svetsku federaciju i čovečanstvu donesu opšti mir, prethodno zbacivši sve monarhe i porazivši Turke koji su pokušali da zauzmu Evropu.













четвртак, 16. мај 2013.

Ekrem Čabej - "Demonologija i praznoverice kod Arbanasa"


Ekrem Čabej
Kad čovek umre, njegovom životu nije kraj. U Albaniji postoji jako razvijeno verovanje u besmrtnost. U Elbasanu veruju da se duša vraća kući kao leptir. U Đinokastru o Bajramu se ne sme udarati u gočeve blizu groblja da ne bi mrtvi čuli i postali ljubomorni. U istom gradu, kada se bivša verenica nekoga pokojnika udaje, u veče posle venčanja sipaju vode na njegov grob da se ugasi oganj njegove ljubomore. U Elbasanu ostavljaju mrtvacu obuću da bi mogao da pređe dugi put u onaj svet.
Starešina porodične zajednice živi i posle smrti, kao zaštitnik kuće. Ovo verovanje u Arbaniji simbolički se izražava time što se kao i u staroj i novoj Grčkoj unuku obično daje dedovo ime. Njega, u šali, i poštuju kao da je ded. Opšte je verovanje balkanskih naroda da mrtvi žive kao senke, (arb. hie, bug. senište, srphrv. senka, sjen).

Što se tiče verovanja u vampire, tu su Arbanasi i Grci pod uticajem Slovena. Arbansko vurkollák, vurvollák dolazi od slovenskog vukodlak. I druga, pretežno severnoarbanska reč za vampira, lugát, slovenskog je porekla. Vampirom nazivaju mrtvaca koji nije istrunuo. Na 40 dana posle smrti on se diže i počinje da se prikazuje. Spava kraj udovice, i ona začne. Isto veruju i Srbi i Bugari. U Elbasanu zovu luvgát muslimanske mrtvace koji se prikazuju ogromnih nokata, umotani u svoje mrtvačke pokrove, koji proždiru što nađu i dave ljude. U Severnoj Arbaniji vampirima pripisuju i pomračavanje meseca: vampiri grizu i jedu mesec. Zbog toga Malisori pucaju na mesec kad se pomračuje. Slično verovanje postoji u Rumuniji: nekrštena deca idu na mesec i glođu ga. A kada se pomrači, to je znak da ga boli, što ga ti „glodači“ toliko napadaju. I kod balkanskih Slovena, kao i kod Rusa i severnih Germana veruje se da na mesec napadaju dva kurjaka, te se zato mrači. — Da bi se oslobodili vampira, u Arbaniji mrtvaca iskopaju iz groba i spaljuju ga. Zanimljivo ja da je u Južnoj Arbaniji i Grčkoj verovanje u vampire isto; na isti način vrši se i zaklinjanje vampira. S druge strane, i kod Arbanasa i kod Slovena spojila se predstava vampira sa predstavom vazdušnih duhova.

среда, 15. мај 2013.

Carevka (Gott erhalte Franz den Kaiser)


Jozef Hajdn
Zvanična nemačka himna, koju je komponovao Jozef Hajdn, prvobitno je bila napisana za austrijskog cara Franca II (1792-1835), pa je najpre korišćena kao himna KuK monarhije, a u periodu od 1929. do 1938. godine i kao himna Republike Austrije.
Jedan broj muzikologa smatra da je Hajdna inspirisala  međimurska narodna pesma "Stal se jesam" čiji tekst počinje stihovima:
"Vjutro rano se ja stanem
Malo pred zorom..."







уторак, 14. мај 2013.

(Proto)evroazijski jezik i vavilonska kula


Gistav Dore,
Pometnja jezika (1865)
Prema biblijskom predanju, čovečanstvo je nakon Velikog potopa govorilo jednim jezikom, ali je Bog odlučio da ljudima "pomete jezike, da ne razumeju jedni druge šta govore" (Knjiga Postanja, 11) jer su se drznuli da u zemlji Senar podignu grad sa kulom "kojoj će vrh biti do neba", o čemu svedoči i hebrejska etimologija imena ovog grada: Vavilon (hebr. balal, zbrka).

Međutim, ako je verovati studiji koju je objavila Nacionalna Akademija Nauka Sjedinjenih Američkih Država (NAS), pre 15.000 godina na prostoru Evro-Azije govorio se jedinstveni protoevroazijski jezik, od koga su kasnije nastali protodravidski, protoindoevropski, protokavkaski, protouralski, protoaltajski, protočukči i protoinuitski jezik.

субота, 4. мај 2013.

Jangove "Noćne misli" sa ilustracijama Vilijema Blejka (1797)


Death gives us more than was in Eden lost;
This King of Terrors is the Prince of Peace.“
(Ilustracija Vilijema Blejka za Jangove
Noćne misli, 1797.)
„Poput Flobera, i Svift je bio opčinjen ludilom, možda baš zato što je znao da će na kraju i sâm ostati bez razuma. U trećem delu Guliverovih putovanja sa neskrivenim gnušanjem do tančina je prikazao jednu rasu oronulih i pokvarenih ljudi... Možemo pretpostaviti da je Svift zamislio ovaj užas jer ga se pribojavao. Godine 1717. rekao je Jangu, autoru Noćnih misli: Ja sam poput drveta, počeću da umirem od gore.“ (H.L. Borhes)

четвртак, 2. мај 2013.

Aleksandar Brikner - "O paganstvu kod starih Slovena"


Aleksandar Brikner
Sloveni su došli na Balkan kao pagani i ostali su pagani kroz ceo VI i VII vek. Ali direktnih podataka o njihovoj religiji skoro i nema; nema ni starih hronika. Grci, njihovi susedi i njihovi gospodari, nisu mnogo marili za život i običaje Slovena; više ih je interesovao način ratovanja ovih naroda, koji su se širili po Balkanskom Poluostrvu. Ima, nažalost, svega jedan grčki izvor. To je Prokopije. Taj grčki istoričar iz prve polovine VI veka veli o Slovenima i Antima ovo: „Oni znaju da postoji jedan bog, gromovnik, jedini gospodar sveta, i prinose mu stoku i druge žrtve. Za sudbinu ne znaju, niti smatraju da ona ima ma kakvu moć nad ljudima, već kad im preti bliska smrt ili ih napada neka bolest ili kad kreću u rat, zavetuju se; ako im se ništa rđavo ne desi, odmah prinose žrtve da bi ispunili sve ono što su obećali, u uverenju, da su spasenje iskupili takvom žrtvom. Poštuju i reke, nimfe i razna druga božanstva, a prinoseći žrtve vračaju.“