уторак, 9. јул 2013.

Pitagorejska Zlatna pesma


Pitagora
(Rafael - Atinska škola)
Najpre poštuj besmrtne bogove, zakonom kako je određeno,
Zatim Običaje i Zakletvu, pa Heroje dične.
I dužnu počast ukaži podzemnim Bogovima,
Roditeljima i najbližima po rodu.
Od ostalih ljudi biraj najboljeg prijatelja po vrlini
I ugledaj se na njegovu blagost i dobra dela.
Ne mrzi ga zbog najmanje greške,
Jer nasilje stanuje pored nužde.
Znaj da sve su to stvari pravedne, i nauči da obuzdaš sledeće strasti:
Najpre proždrljivost, pa lenjost, čulnost i gnev.
Ne čini zla, niti u prisustvu drugih niti sâm;
Ali iznad svega poštuj sebe.


Zatim, proceni pravednost svojih dela i reči,
I ne navikavaj se da delaš nerazumno i bez promisli,
Već znaj da umreti je suđeno svima,
I da je naklonost Sudbine nesigurna, a njeni darovi kako dolaze tako i odlaze.
U pogledu nesreća koje smrtnicima božanska volja odredi,
Svoju sudbinu snosi niti se zbog nje gnevi,
I učini sve da ju olakšaš.
Budi svestan da Sudbina nije namenila najveći deo nevolja dobrim ljudima.
Od drugih ćeš čuti razna mišljenja, i dobra i zla;
Njima se olako ne divi, niti ih odbacuj.
Laž, ako se izgovori koja, ti blago uzmakni i naoružaj se strpljenjem.
Što ti pak kažem uvek neka se poštuje:
Neka te niko ne zavede ni rečju ni delom,
Niti dozvoli da te navede da učiniš ili izgovoriš što tebi korisno ne bi bilo.
Prvo razmisli pa onda delaj, da ne bude budalasto;
Jer samo jadnog čoveka je svojstvo da radi i govori bez promisli.
Ne čini stvari zbog kojih se kasnije možeš kajati
Niti ono što ne razumeš,
Već uči šta treba i tako ćeš najprijatnije provesti svoj život.
Ne zanemaruj svoje telo,
I budi umeren u piću i jelu,
A merom nazivam ono što te neće uznemiriti.
Navikni se da vodiš jednostavan i umeren život bez raskoši
I izbegavaj stvari koje izazivaju zavist.
Ne budi prekomerno rasipan, poput ljudi koji ne znaju šta znače čast i pristojnost.
Ali ne budi ni pohlepan i škrt, nego i u ovim stvarima nađi pravu meru.
Radi samo ono što ti neće nauditi, i promisli pre nego što započneš posao.
Ne dozvoli da te san savlada kada legneš u krevet
Pre nego što si ocenio svoje postupke toga dana.
Gde sam pogrešio? Šta sam uradio? Šta sam propustio da učinim?
Ako u tom samoispitivanju zaključiš da si loše postupio, sebe prekori;
A ako su tvoji postupci bili dobri - raduj se.
Tako radi i u tome se vežbaj, za tim treba da težiš
I to će te odvesti na put božanske vrline.
Tako mi onoga, koji nam podari četvorni broj, izvor večne Prirode,
Kada to postigneš, upoznaćeš suštinu besmrtnih Bogova i ljudi,
Videćeš kako se prožimaju različita bića, šta ih sadrži i povezuje.
Znaćeš šta je u skladu sa Zakonom, jer priroda svih stvari je slična.
Pa niti ćeš se nadati onome što nije vredno nade, niti će išta od tebe ostati skriveno.
Znaćeš da ljudi sami sebe navode na zlo svojom slobodnom voljom.
Ti nesrećnici niti vide niti čuju da je dobro tu pored njih,
A samo nekolicina je u stanju da se reši bede.
Tako sudbina vara ljude i oduzima im razum
I oni se poput valjka kotrljaju tamo-amo u neprestanom zlu.
Udarce sudbine, koja ih baca čas gore a čas dole, ljudi ne razumeju,
I umesto što ih sami izazivaju trebalo bi da ih izbegavaju.
Zevse Oče, od velikih zala bi nas poštedeo
Kada bi svima pokazao koji demon nas tlači.
Ali hrabro, jer božanskog roda su ljudi.
Sveta Priroda otkriva im se u najskrivenijim misterijama.
Do ovih tajni ako ti je stalo, učinićeš šta ti nalažem
I izlečivši dušu spasćeš je od svih zala.
Uzdrži se od jela što ih zabranismo radi pročišćenja duše.
Takođe, prosuđuj i preispituj sve stvari.
Razum što gore caruje uzmi za svog vodiča.
A kad napustiš svoje telo i uđeš u najčistiji Eter,
Bićeš Bog, besmrtan i neuništiv, nad kojim Smrt više nema vlasti.

III vek st.e.


Нема коментара:

Постави коментар