(Proto)evroazijski jezik i vavilonska kula

Gistav Dore,
Pometnja jezika (1865)

Prema biblijskom predanju, čovečanstvo je nakon Velikog potopa govorilo jednim jezikom, ali je Bog odlučio da ljudima "pomete jezike, da ne razumeju jedni druge šta govore" (Knjiga Postanja, 11) jer su se drznuli da u zemlji Senar podignu grad sa kulom "kojoj će vrh biti do neba", o čemu svedoči i hebrejska etimologija imena ovog grada: Vavilon (hebr. balal, zbrka).

Međutim, ako je verovati studiji koju je objavila Nacionalna Akademija Nauka Sjedinjenih Američkih Država (NAS), pre 15.000 godina na prostoru Evro-Azije govorio se jedinstveni protoevroazijski jezik, od koga su kasnije nastali protodravidski, protoindoevropski, protokavkaski, protouralski, protoaltajski, protočukči i protoinuitski jezik.


Kao dokaz navedena je lista od 23 reči, kao što su npr. "ja", "vatra", "ko", "majka", "vatra" i sl., koje su srodne u najmanje četiri od sedam pomenutih jezičkih porodica.
Iz toga proizilazi da 700 savremenih jezika, odnosno jedna polovina današnjeg čovečanstva vodi poreklo, makar lingvistički, od nekada jedinstvenog evroazijskog naroda.

Sa druge strane, nekoliko velikih jezičkih grupa (kineska, tibetanska, afrička, američka i australijska) ne pripada ovoj razvojnoj liniji, što pokazuje da je čovečanstvo ne samo u rasnom nego i u jezičkom pogledu bilo podeljeno još u gornjem paleolitu.

Izvor:
Mark Pagel, Quentin D. Atkinson, Andreea S. Calude, and Andrew Meade
Ultraconserved words point to deep language ancestry across Eurasia
(Proceedings of the National Academy of Sciences, May 2013)