Mit o smrti i uskrsnuću Marduka

Vavilonski bog Marduk

Vavilonski tekst iz 2000. godine st.e., koji se danas čuva u Britanskom muzeju, sadrži pripovest o osudi, zatočeništvu, smrti i uskrsnuću boga Marduka, pa ga mnogi stručnjaci dovode u vezu sa hrišćanskim opisom Isusovog stradanja.

Gospoda su Marduka u Gori zatvorili,
I u tamna ga njedra podzemlja uvode,
U domu na kraj Gore su ga ispitivali,
U Goru on odlazi i u podzemlju se sakriva.
Vijesnik njegova vladara trči i gromko pita:
,,Ko izvodi njega?“


A Nabu se iz Borzipe javlja,
O ocu se svome raspituje on, u Gori zarobljenom.
Po ulicama vrvi narod,
Bela traži: „Zatvoren gdje je on?“
Dlane svoje pruža žena njegova,
Sina i Samaša moli: „Život Belu povratite!“
Ka vratima groba prilazi i njega traži.
Bliznaci čuvaju vrata i straže nad njim.
Bogovi kad su ga zatvorili, iz broja živih on je iščezao,
U tamnicu su ga zatvorili, i sakrili ga od sunca i svijitla,
Mnogim je on ranama bio izranjen i u krvi svojoj ležao,
Boginja kod njega se nalazi,
K njemu je ona došla, sudbinom njegovom zabrinuta.
Sin Ašura nije s njim pošao.
On izjavljuje: „Zločina nikakva ja učinio nisam!“
On viče: ,,Ne tucite me!
Pravednost su moju ispitali bogovi Ašura,
I pravdu moju su ustanovili!“
Zločinca su skupa s njim odveli i kaznili ga,
Glavu su njegovu za šiju Belit-Babili privezali
Kada se je bog sakrio u Gori,
Sav se grad uzbuni,
I boj se zametnu na pragovima njegovim.
Ljudi njegovi vapijući jecaju,
Glasnik plače pred licem žene njegove:
„Jao, u Goru njega odvode!“
A ona stenjući usklikne: „O, brate moj! O, brate moj!“
Njegovu odjeću odnose oni,
Njegova su svetišta opustila,
U odjeću ga od klasa obukoše,
U odijelo zločinca on je obučen,
Usporedo sa zločincem on sjedi,
Pred Ištarom Ninevskom mlijeko prolijevaju,
Jer ga je ona voljela i milost mu pružala.
Njihove on moli molitve i prošnje njihove on izgovara,
I bogovima napominje učinjena dobra.
On viče: „Što sam ja sagriješio?“
Sina, Samaša on moli: „Život mi povratite!“
Belit-Babili rukom svojom otire
Krv srca njegova, kopljem probodenog.
Djela njegova oni oglašuju:
Kad još nebo i zemlja ne bijahu stvoreni, izniče Anšar,
Kad se gradovi i hramovi podigoše, izniče on sâm,
Vode on ukroti, koje Anšara opkoliše,
Kad Ašur posla Nimurtu, da zarobi Zu,
Niko od bogova ne odoli otmičaru križaljki sudbina.
Gospod Marduk izusti pred Ašurom:
,,Zu je zarobljen!“
Ašur reče poslaniku svome:
„Idi i sve bogove o tom izvijesti!“
On ih izvijesti, a oni se posavjetovaše o njem,
Bogovi, očevi njegovi, dođoše u dom, gdje je on zatvoren,
Do vrata, što se zatvoriše za njim,
Bravu na vratima oni razbiše i u boj se zametnu u podzemlju.
U mjesecu Nisamu povratiše Marduku život,
I oslobodiše ga iz mračne gore.

Preveo dr Nikola Nikolić u: Gilgameš i druge legende starog Babilona (Zagreb, 1936)